Registar branitelja je objavljen, a javnost se zabavlja naklapanjem tko ga je mogao objaviti. Predsjednik države Ivo Josipović pretpostavlja da je to još samo jedan od Vladinih trikova. Bez obzira tko ga je objavio , u registru se ništa spektakularnog ne može naći. Šturi podatak da je "Marko Marković" (bez mjesta i godine rođenja, bez imena oca, bez podataka o prebivalištu ) bio u neko vrijeme u nekoj od postrojbi ili "postrojbi" , ne govori ništa o kojoj se osobi radi. Sramotno je što se oko ovakvih trivijalija bespotrebno troši vrijeme i dodatno zamućuje mediski prostor. Jedina primjetljiva nelogičnost u registru je priznavanje braniteljskog statusa, jednako pripadnicima civilne zaštite kao pripadnicima borbenog sektora. Ali, ni to nije tajna, jer to javnosti već poznato. Svako angažiranje policije za otkrivanje objavitelja takve "tajne" građanima je smiješna pojava, možemo zamisliti koliko je tek smješna međunarodnoj javnosti. Koliko se god organi gonjenja trudili sročiti optužnicu, krivičnog djela za objavljivanje ovakvih podataka nema - čak ni kod nas u Hrvatskoj - pa je svaki trud uzaludan. Sva trabunjanja interesnih grupa okupljenih oko Vlade i vladajuće stranke, da se radi o nekoj veleizdaji odavanjem tajne su plitka i smiješna. Još višu blamažu izazvat će traženje od Amerike da dostavi Hrvatskoj podatke objavitelja, jer tamo serveri s tajnim domenama su registrirana da zaštite slobodu informiranja, mišljenja i govora, te tajnost osobe koju totalitarni režimi zbog toga progone. "Možete im stavit soli na rep" - kaže se u narodu.
No međutim, Među radoznalim građanima u opticaju je jedna drugačija apriča. Tvrdi se da je registar pronađen u keš memoriji loše kleniranih hard diskova zastarjelih računala koje je Ministarstvo obrane koncem 2005. rashodovalo i bacilo na Jakuševac. Ako ovo nije istina onda branitelji imaju razloga za sumlju u vjerodostojnost podataka koje Registar krije, jer je netko izvan nadzora i kontrole imao administratorske ključeve za bazu podataka Ministarstva obrane. Taj isti mogao je ubacivati lažne podatke i imena lažnih branitelja.
Eevidno (to nije tajna) mnoge nepravilnosti braniteljski registar krije, što je iz dosadašnjih saznanja poznato braniteljima i široj javnosti. Velika većina branitelja nemaju ni koristi ni štetu od toga što su zavedeni u taj registar, pa s njegovim objavljivanjem za njih ne mogu nastati štetne posljedice, ali je prirodno da ih zanima kakvi paraziti iz njegova susjedstva među zaslužne povlastičare zavukli. Ako je Zakon o zaštiti osobnih podataka kočnica za objavu registra, Vlada (kad bi imala političku volju) može preko Weba sakupiti pristanak te velike većine branitelja. Takvu stranicu je napravila država Kanzas za svoje veterane. Na toj internetskoj stranici svatko ponaosob mogao bi odlučiti koje će osobne podatke vezane za obranu suvereniteta Republike Hrvatske učiniti javnim. Oni branitelji koji su za potpunu tajnovitost registra neka i dalje budu tajnoviti, to je njihovo pravo izbora. Normalno, to nije stvar pojedinca, to bi trebala organizirati Vlada. "Objavljeni podaci su neitiniti, to su stari podaci iz 2006., koji su korišteni za izradu novog registra" - izjavio je ministar obrane B. Vukelić. Komu vjerovati ako ne Vukeliću: Novi Registar rađen je na temelju neistinitih podataka, pa je upitno hoće li i ovaj biti istinit. Ovo je samo još jedna potvrda da registar treba dati na uvid široj javnosti i braniteljima da o njemu dadu konačan sud.
No međutim, Među radoznalim građanima u opticaju je jedna drugačija apriča. Tvrdi se da je registar pronađen u keš memoriji loše kleniranih hard diskova zastarjelih računala koje je Ministarstvo obrane koncem 2005. rashodovalo i bacilo na Jakuševac. Ako ovo nije istina onda branitelji imaju razloga za sumlju u vjerodostojnost podataka koje Registar krije, jer je netko izvan nadzora i kontrole imao administratorske ključeve za bazu podataka Ministarstva obrane. Taj isti mogao je ubacivati lažne podatke i imena lažnih branitelja.
Eevidno (to nije tajna) mnoge nepravilnosti braniteljski registar krije, što je iz dosadašnjih saznanja poznato braniteljima i široj javnosti. Velika većina branitelja nemaju ni koristi ni štetu od toga što su zavedeni u taj registar, pa s njegovim objavljivanjem za njih ne mogu nastati štetne posljedice, ali je prirodno da ih zanima kakvi paraziti iz njegova susjedstva među zaslužne povlastičare zavukli. Ako je Zakon o zaštiti osobnih podataka kočnica za objavu registra, Vlada (kad bi imala političku volju) može preko Weba sakupiti pristanak te velike većine branitelja. Takvu stranicu je napravila država Kanzas za svoje veterane. Na toj internetskoj stranici svatko ponaosob mogao bi odlučiti koje će osobne podatke vezane za obranu suvereniteta Republike Hrvatske učiniti javnim. Oni branitelji koji su za potpunu tajnovitost registra neka i dalje budu tajnoviti, to je njihovo pravo izbora. Normalno, to nije stvar pojedinca, to bi trebala organizirati Vlada. "Objavljeni podaci su neitiniti, to su stari podaci iz 2006., koji su korišteni za izradu novog registra" - izjavio je ministar obrane B. Vukelić. Komu vjerovati ako ne Vukeliću: Novi Registar rađen je na temelju neistinitih podataka, pa je upitno hoće li i ovaj biti istinit. Ovo je samo još jedna potvrda da registar treba dati na uvid široj javnosti i braniteljima da o njemu dadu konačan sud.
Tko god je objavio registar nije baš informatički nepismena osoba, dobro je upoznat sa međunarodnim normama o slobodi informiranja, slobodi govora i mišljenja, te zaštiti osobnih podaka. Objavio je dio podataka koji nigdje nisu tajna i zadiranje u osobnost. Nama na ovoj strani je neshvatljivo, ali američkim zakonom je dozvoljeno mnogo više. Bilo da je registar hakiran, ili publiciran, iznutra iz sustava, potpunija verzija, kakvu percipira javnost, nije ni mogla biti objavljna, zbog toga što bitno drugačiji registar u bazi Ministarstva obrane ne postoji. Razlika između starog Registra iz 2006. i novog moguća je jedino u broju branitelja koji se u njemu vode, te naknadno, u poraću pisanim izjavama o ratnom putu - ako je branitelj od svog zapovjednika to tražio. Sve to i mnogo više, po standardima demokratskih društava su podaci dostupni javnosti. Pa ipak mislim da Registar treba držati u tajnosi, ali ne zbog nekih tajnovitih sadržaja, nego zbog sramotno niske razine profesionalnosti s kojom je napravljen. Takvog registra srami se ministar Vukelić i Jadranka Kosor, pa se pravdaju tvrdnjom da je na internetu objavljena neka njegova pokusna verzija. Kao da drugim riječima kažu "Registar nije objavljen, prekinite istragu oko toga". Već se naslućuje da na svijetlu dana krivca za objavljivanje ove sramote od registra nema, treba ga tražiti u kriptama, isto onako što je Neron tražio krivce za potpalu Rima. U mraku pod zemljom, među demonima i šišmišima, ukazuje se prstom na tajnovitu družinu: "Obavještajno podzemlje".
Nema komentara:
Objavi komentar