Sve se mijenja, ništa nije za vječnost. Mnogi bogovi koji su trebali biti besmrtni danas više ne postoje, ni Amerika nije danas kakva je jučer bila. Da je neko početkom 2008. godine rekao da će onaj Soros, kojega su '91. u Hrvatskoj optužili da je došao zbaciti Tuđmana s vlasti Njujorčanima dijeliti hranu i pokrivače izvgnuo bi se smjehu, a daje izustio da će slijedeći presjednik US biti crnac zatvorili bi ga u ludnicu. "Nužda zakon mijenja" - kaže se u narodu. Isto to - premda malo poetičnije - rekao je i Marx: "..revolucije se događaju u društvu kad postane samo sebi tijesno za daljnji razvoj". Desetljećima vođena država iz rata u rat , u vječnom dokazivanju svojne tehnološke i vojne superiornosti , država kojoj su interesi vječno ugroženi sad' na jednoj sad' na drugoj strani svijeta - Amerika je desetljećima trošila iznad svojih mogućnosti i iznad svojih realnih potreba. Rasipnost državnih sredstava najbolje je pokazala Reganova administracija koja je ostvarila najveći deficit od Drugog svjetskog rata. Bilo je i kongresnika koji su radili svoj posao: - u petak je osuđen Demokrat kojem je policija našla spakirane dolare u kutijama za hamburgere skrivene u hladnjak i pod tepihom svoga stana. Optužen je za primanje mita, pokušaj podmićivanja i pranje novca. Državni odvjetnik je tražio zatvorsku kaznu od 27 godina, ali ga je sud osudio na 13 godina zatvora. Bilo bi dobro da je to bio jedinstven slučaj...Sve skupa je to dovelo ovu državu u kataklizmičnu situaciju nezapamćenu od vremena New dal-a, sa stopom nezaposlenost od 10,2 %. Nekada imućni ljudi za koje se činilo da su dosanjali američki san najednom su se našli sa svojim obiteljima bez igdje ičega na ulici. Ljude hvata panika, izražavaju strah da bi država u vrijeme krize mogla preuzeti toliko kontrole, da bi to moglo imati negativan utjecaj na poduzetništvo i pretvoriti ljude u kmetove. Početkom protekle godine 2008.- reklo bi se niotkuda - pojavio se čovjek, sa ćvrstim stavom da nešto mjenja u društvenim odnosima svoje države. Svi predsjednički kandidati, njegovi suparnici u izbornoj kampanji izgledali su kao strašila u odnosu na njega. Mladi Americi poklanjaju mu povjerenje s 66% glasova, što nisu dali desetljećima ni jednom kandidatu, jer im je bio osvježenje i nada u odnosu na stare, dosadnje prdonje. Nisu nudili ništa što bi glasače zainteresiralo pa građanima nije smetala boja kože ni socijalno porjeklo energičnog odvjetnika Baracha Obame da mu osiguraju veličanstvenu pobjedu. Nije se dogodio slučaj u proteklih nekoliko desetljeća da mladi Amerikanci u dobi od 18 do 29 godina poklone toliku podršku i povjerenje nekom predsjedničkom kandidatu.
Mladi naraštaj Amerikanaca naviklih na sigurnost i udobnost svojih domova nema vremena čekati na boljitak, oni to žele odmah. Neki ekonomski analitičari predviđaju da US neće izići iz recesije do 2020. godine, neki kažu da se kriza može održati i duže. Barakovi politički protivnici, razni interesni lobiji koji se plaše izgubiti zauzete društvene i ekonomske pozicije kroz medije promovirajunegativno raspoloženje prema njegovoj politici. Dok je još sviježe pamćenje na 10 rujan i zločinačku diverziju s bombama američkog bojnika Nidal Malik Hasana na kolege iz svoje postrojbe, u američkim medijima se naglašava Obamino muslimansko ime, te robovsko podrijetlo njegove supruge. Mladi ljudi isprepadani "baukom komunizma" htjeli bi sigurnim, i utabanim stazama ići naprijed, no dali je to moguće u novim uvjetima i novom svjetskom postkomunističkom poretku. Dok su komunistički svjetski diktatori svoje ekonomije držali u lancima u svojim oborima, slobodna tržištna kapitalistička ekonomija praktično nije imalo svijetskog konkurenta svojoj proizvodnji. Stvari danas stoje drugačije, Kina, Rusija i ostale nekada komunističke zemlje pustile su "pse" sa lanca, pa je Amerika zatečena u sasvim novim uvjetima koji su drugačiji od onih iz hladnoratovskog okruženja. Po zakonu spojenih posuda ekonomije se niveliraju same od sebe. Danas su uvjeti drugačiji i nema smisla spominjati "kapitalizam" ni "komunizam" premda će ih političari istoka i zapada rabiti još neko vrijeme u svojim predizbornim kampanjama, iako te podjele realno ne postoje: - od danas pa nadalje umjesto tih fraza govorit će se samo "društvo" i "ekonomija". Normalno da je u svim novotarijama potrebno vrijeme za prilagodbu novim situacijama. Što zbog tromosti ljudskog mozga, što zbog relikta bivših ideologija, zbog nepostojanja drugačijeg izraza za ovo novo stanje rabi se izraz "GLOBALIZACIJA". Ovu riječ najčešće zlorabe političari da bi opravdali svoje promašaje i skrenuli pozornost javnosti na apstraktnog i neuhvatljivog neprijatelja, to jest u ništa.
Američku javnost zabrinjava globalizacija i o tome već postoje ozbiljni radovi nekih autora, no čitajući između redaka očito se misli na europeizaciju Amerike, dok se isto na ovoj strani velike bare pod globalizacijom misli na amerikanizaciju Europe. U radovima tih autora akcentira se kulturološka različitost ova dva kontinenta, što Obamini politički protivnici koriste protiv njegovih reformi, uvjeravajući građanstvo da on u Ameriku uvozi Europsku socijaldemokraciju, koja je nespojiva s mentalnim sklopom njezina društva. Čuju se prigovori da je predloženi zdravstveni zakon preslika Njemačkog koji je uveo 1883.g. Oto Von Bismarck, te da je s manjkom od 11 milijardi dolara pred krahom. Prema prijedlogu Demokrata dodatna sredstva za reformirano zdravstvo trebao bi se namaknuti od parova kojima su primanja veše od 250000 dolara godišnje. U zaštitu bogatih ustao je John Godman rekavši da je to porez na uspjeh i bogatstvo, te da uzima iz sustava koji treba za otvaranje radnih mjesta
Od Američkih Facebook prijatelja doznajemo da ni mladi ne razumiju u potpunosti Obaminu zdravstvenu reformu i doživljavaju je kao političku avanturu Američkih Demokrata. No pitanje je dali zdravstveni program donešen u vrijeme New Deal-a pod nazivom Sustav socijalne sigurnosti, Sekurite and Exchange Commision, ( SEC)), još uvjek i ubuduće može zadovoljiti novonastale potrebe Amričkih građana. Neki iz Obanine administracije poručuju javnosti: " ...iako zakon neće riješiti sve probleme, nužan je, jer velik broj nezaposlenih roditelja neće moći školovati svoju djecu, pa će barem donekle pomoći da prebrode teško materijalnu situaciju". Otpor zdravstvenoj reformi dodatno pružaju Američka udruga lječnika i njeni lobiji plašeći javnost da će 45% liječnika morati zatvoriti praksu ili otići u mirovinu. Republikanci upozoravaju predsjednikovu administraciju na pooštrenu zdravstvenu kontrolu novih 2,5 milijuna nelegalnih emigranata koji će dobiti po novom zakonu besplatno osiguranje i biti na teret poreznih obveznika. Američke TV kuće svojim reklamama šire nepovjerenje prema dolaru. Reklame su bazirane na tvrdnji da je zlato imovina kojoj vrijednost nikada neće pasti na nulu. Prošlog tjedna Indija je kupila 200 tona zlata po 1,045 dolara po unci. Kina, najveći nosititelj obveznica u američkim banakama izrazila je zabrinutost o veličini američkog deficita, te je u ponedjeljak velik dio preinačila u zlatne poluge. Kako neki investitori vjeruju da bi cijena za nekoliko godina mogla narasti do 2,500 dolara po unci. Premda velik broj ekonomista predlaže tiskanje dodatnih dolara, Timoty Certnner izjavio je da neće biti tiskanja novca, jer je jak dolar vrlo važan za gospodarstvo zemlje, tako će se održati povjerenje, ne samo među američkim investitorima, već i među ulagačima. Neki analitičari tvrde da su Kina i OPEC stvorili zavjeru protiv Amerike i ruše joj dolar.
Smatra se da će Europska razina poreza od 20% ugušiti privatnu konkurenciju. Još je preuranjeno znati hoće li zakon o zdravstvu proći, narednih tjedana bit će o tome dosta retorike. Zakon još treba proći Dom i Senat, a otome postoje različita gledišta ta dva tijela.
U tisku se čuju pritužbe da 787 milijardi dolara saveznih sredstava za očuvanje i otvaranje radnih mjesta pogrešno angažirana , te spominju poduzeća kojima su porezne olakšice dodjeljene na temelju neispravnih izvješća, također se spominju poduzeća koja su ostala bez poticaja, a sposobna su za povećanje svojih kapaciteta. Razvidno je da Republikanci najvještije i sustavno koriste internetske alate i društvene stranice za kritiku predsjednikove politike.
Ministarstvo financija priopćilo je u četvrtak da je deficit za listopad iznosio 176.4 milijarde dolara, čak 150 milijuna dolara više nego su ekonomisti očekivali.
Deficit iskazan u rujnu za 2009. godinu iznosi 1,42 trilijuna dolara,što je 958 miljardi dolara više nego nego za isti period za proteklu 2008. godinu.
Obamina uprava očekuje da će ove godine deficit doseći 1,5 trilijuna dolara. U odnosu na ukupnu privredu 2009. godinu, deficit je bio 9,9% bruto domaćeg proizvoda, što je najviši nivo od drugog svjetskog rata u doba hit deficita koji je iznosio 21,5% BDP-a.
Na temelju pretpostavki ekonomista da će 2011 godine deficit će se spustitiiti na 1 trilijun dolara, a da ne može pasti ispod 739 bilijuna dolara.
Obama obećaje izlaz iz krize kroz stvaranje višestrukturnih projekata i drugo. Što ovo "drugo" znači nije pojasnio.
Gospođa obama u slobodno vrijeme sadi kapulu i raštiku, pa o njoj sa simpatijama pišu pobornici zdrave prehrane. Predsjednik kaže da ovih dana idu zajedno posjetiti Aziju gdje će se razgovarati o zajedničkoj poslovnoj suradnji.
Jednako Američkom najamništvu i kapitalistima - sitnim i krupnim - došla je voda do grla, pa se nema strpljenja razmišljati o zdravstvenoj reformi, jer taj zakon ni tako neće saživjeti do 2013.godine. Da Ameriku sve manje zanima Obamina reforma zdravstva pokazuju najnovija istraživanja. Galupova su objavljena u ponedjeljak gdje 29% kaže da bi savjetovalo svoje kongresmene da glasuju za zakon o zdravstvenoj skrbi, što je niz od 40% iz proteklog mjeseca. Rusmussenova anketa pogazuje da se 42% amerikanaca jako protivi zakonu dok mu je samo 22% jako naklono. Sve ih više zanima otvaranje radnih mjesta i za to očekuju veći angažman države sa njenim stimulacijama. Međuostalim, Keynes je državni kapitalizam poučio kako se to radi i da ne treba štedjeti kada se ulaže u gospodarstvo: - "ako država uloži 1 dolar u gospodarstvo vraća joj se 1,5 dolar". Problem je što se ne zna gdje gdje treba ulagati i gdje namaknuti novac. Svjetski bankari postavši sumljičavi prema dolaru i Američkom gospodarstvu su povisili kamatne stope na kredite. Sve ukazuje da će poticanje Američke potrošnje biti sporo i skupo.
***
Primjećuje se da političke elite u zemlji Hrvata za sve svoje promašaje okrivljuju Ameriku i Američku recesiju. Kod nas je drugi problem vidljiv iz zrakoplova. Našu državicu vode ljudi školovani u markxičkom duhu, ideologizirani u komunističkim školama koja je djelovala: u njihovom domu, mjesnoj zajednici, školama na radnom mjestu. Kada su položili sve ispite u ovim školama, partijske čelije su ih poslale na stjecanje "doktorata" u Kumbrovec. Nakon povratka sa školovanja postavljani su i umrežavani u sve gospodarske i društvene pore države. Dakle, radi se o ljudima s jakim kapitalističkim instiktima za napredovanjem i bogaćenjem, ali komunistističkim metodama. Rezultati takve kombinacije ne mogu biti nego pljačka, podmićivanje, nebriga za pojedinca i šire društvene interese - sve se to očituje cijelom u ulančenju državne vlasti. Nisu to ni bili ljudi koji se zalažu za uspostavu društvenog vlasništva i socijalne pravde. Oni su sada kapitalisti u istom razmjeru koliko su bili komunisti u vrijeme komunističke vlasti: - komunistički školovani kapitalisti, neobrazovani voditi državu u kapitalističkom stilu.
Hrvati gotovo dva desetljeća takvima daju vlast? Ne daju im Hrvati nego oni imaju u rukama ključeve vlasti: novac, nekretnine i ostalo što su stekli u komunizmu, a potom pretvorbom ničijeg vlasništva u svoje; a važnije od svega, u spomenutim školama stečeno znanje svih vrsta specijalnog ratovanja, vještinu manipuliranja s javnošću - sve to akrobatski spretno koriste za osobni probitak i propagandu. Prirodno je da ovakvo stanje vodi do nezadovoljstva građana, pa je kao rekcija na takvo stanje 25. 11.2005. u Vukovaru osnovana Komunistička Partija Hrvatske. Za sada je ta partija efemerna, ali tko zna sutra.
Nema komentara:
Objavi komentar