Naš novi predsjednik države Ivo Josipović pokušava ostvariti jedno od predizbornih obećanja - da će objaviti registar branitelja, jer bi se jedino na taj način hrvatski građani mogli doznati ko je branio ženinu guzicu od komaraca, a tko Hrvatsku od Četnika i Srboarmije. Prije nekoliko dana uputio je pismjeni zahtjev za njegovu objavu, na što je Vlada objavila niječan odgovor uz obrazloženja:
- Objavljivanje registra branitelja je u suprotnosti s zakonom o zaštiti osobnih podatakada,
- S objavom registra branitelji bi mogli imati probleme prilikom ulaska Srbiju ili prolaska prolaza preko te zemlje,
- Braniteljske udruge na državnoj razini protive se objavi braniteljskog registra,
- Dio branitelja je još uvjijek u djelatnoj vojnoj službi, pa bi objava registra moglo imati imati negativan učinak za njih.
"Pada li na pamet Sjedinjenim državama i Izraelu objaviti registre svojih ratnika, u tim zemljama to nije tema za razgovor" - izjavio je nepoznat vladin izvor.
Predsjednik HVIDR-e Josip Đakić se protivi objavi registra, uz obrazloženje da bi to dovelo do dubokih podjela među braniteljima .
Naivno je povjerovati tvrdnji da zakon o zaštiti osobnih podataka onemogućava objavu registra branitelja. Ovozemaljski zakoni nisu od boga, pa ne mogu biti savršeni i vječni. Hrvatska Vlada kreirala je do sada velik broj nakaradnih zakona, koje je naknadno bez teškoća nadopunjavala, ili mjenjala i za to nije bilo nikakvih ograničenja. Sve kad bi neke zakonske prepreke i postojale, teško je povjerovati da je takve nemoguće ukloniti. Očigledno je da vlada iz kojekakvih razloga nema političke volje za to.
Iz cijele on-line žurnalistike i braniteljskih portala, te raznih komentara evidentno je da je braniteljska populacija konfrotirana o toj temi. Đakićeva udruga, koja predstavlja jednu od spomenutih udruga na državnoj razini, ( udrugu blisku vladi na čelu s Jadrankom Kosor ) zaratila je s braniteljskom populacijom koja dijeli mišljenje s P. F. Matićem, da registar branitelja treba objaviti. U više navrata Matić je smireno, đentleminski i viteški primio niske udarce konfliktnog Đakića 1, 2, 3, 4. U tisku se javljaju pojedinci koji mu negiraju čin brigadira i sve ostale zasluge ( Slobodna Dalmacija, 24.3. 2010. s. 10). Za sada komentari posjetitelja na itenrnetskim stranicama ukazuju da ovakvi sporadični nalijepi i objede doprinose porastu simpatija njemu osobno i predsjednikovu kabinetu.
Što bi se to moglo dogoditi branitelju bude li jednog dana putovao u Srbiju ili preko Srbije? Taj hrvatski branitelj Marko Marković će pokazati hrvatsku putovnicu Srpskom graničnom policajcu, cariniku će prijaviti robu koju unosi u Srbiju. Istu proceduru će proći pri izlasku iz Srbije.
Sve ostalo je u sferi mašte i pretpostavki. Budimo realni, spiskove zanimljivih hrvatskih veterana Srpska obavještajna zajednica već je sakupila i ništa novog neće doznati iz objavljenog Registra hrvatskih branitelja. Visoki časnici iz domovinskog rata ionako su dio hrvatske političke javnosti, pa o njima sve znamo jer često i prečesto se ističu kroz politiku i preko svojih udruga. Primjerice na proteklim predsjedničkim izborima kandidati s ponosom i bez straha obznanjuju javnosti da su branitelji, bez brige što će se dogoditi budu li putovali u Srbiju ili preko Srbije. Branitelje, čije je podatke trebalo zaista držati u javnosti Hrvatska je vlada svijetu objavila, prosljedila tuđem pravosuđu ili na ostale načine difamirali. Gotovo da i nema značajnijeg branitelja koji nije javnosti poznat iz kojekakvih izvora.
Onaj drugi dio, jugoslavenski rečeno "Prašinari", ili kako su ih kod nas nazivali - "Ćukaši", Srbijancima ni srbijanskoj politici nisu zanimljivi, pa se nemaju razloga plašiti odlaska na vašar u Čačak ili proputovanja preko Srbije. Jednako tako, pripadnici četničkih postrojbi nemaju se čega bojati (niti se boje) šetati po zemlji po kojoj su klali i palili, jer su Hrvati to zaboravili, a hrvatska vlast abolirala.Ukoliko podaci o ovakvim braniteljima Srbiji budu potrebni oni će preko svojih lobija u međunarodnoj zajednici iznaći načina da im ih Hrvatska Vlada dostavi. Našim braniteljima nije problem putovanje u Srbiju, njihovi su problemi u Hrvatskoj: Ako u Istri kažete da ste branitelj, to ne nailazi na simpatije u ovoj hrvatskoj regiji, preporučljivo je zatajiti poslodavcu braniteljski status, jer branitelji ne uživaju dobar glas u našem društvu, pa poslodavac izbjegava takve zapošljavati u svom poduzeću; djeca branitelja dolaze do spoznaje da je najbolje ne spominjati očevu ratnu biografiju; unuci uče o Punskim ratovima i Prvom srpskom ustanku, a za domovinski rat čuju ponegdje i ponekad usputno.
Odgovor na pitanje zašto Amerika, Engleska i Izrael ne objavljuju registre svojih ratnih veterana vrlo je jednostavan. Prvenstveno zboga što tamo ne postoje takva sporna pitanja. Momak prije nego otiđe u ratnu zonu je regrutiran, obavio je sve liječničke pretrage, , oko vrata mu objese metalnu pločicu s brojem, zaduži oružje i pripadajuću opremu - svaki taj korak uredno je registriran. Za sve operacije u kojima je sudjelovao postoje zapisnici i ratni dnevnici.Svaki vojnik unaprijed je upoznat sa svojim pravima. U cijeloj toj proceduri ne ostaje ni malo prostora za bilo kakvu manipulaciju sa registrima, pa bi onaj tko sumnja u istinitist istih zaslužio naziv bolesnika i luđačku košulju. Pitanje treba postaviti ovako: Postoji li iti jedna država koja je svoje heroje i branitelje izručivala stranom pravosuđu? Ima: Hrvatska.
Američkim zakonom o slobodi informiranja je definirano što se ne smatra zadiranjem u privatnost ratnog veterana: Ime i broj službe, datum ulaska u službu, transkript, suđenja na vojnom sudu, nagrade i odlikovanja, datum izlaska iz službe, vojno obrazovanje, ratni zadaci i lokacije, rang ... Ako je vojnik poginuo ili preminuo, onda i mjesto rođenja, datum i geografski položaj smrti.
Stvarnost je upravo suprotna - Gotovo da ne postoji nii jedna država koja je kompletne registre veterana obilježila oznakom tajnosti, branitelji i heroji služe im na čast. Nije pitanje zašto Đakić laže, nego iz kakvih pobuda se služi lažima i u čijem interesu. Kliknite redom: 1, 2, 3, 4, 5. Jugoslavija o svojim partizanima španskim borcima i herojima tiskala tisuće knjiga, o kojima danas možemoo čitati i na internetu, ali nije poznato da je neki patrizanski borac imao problema kad je išao u inozemstvo. Svijet je imao komplektne registre poražene njemačke vojske, pa jeli se možda dogodilo da je neki njemački građanin imao problema prilikom ulaska u neku zemlju.
Objavljivanje spiska branitelja iz domovinskok rata, ne može štetiti ni osobama koje su još uvjek u djelatnoj vojnoj službi, takvih osoba u hrvatskoj vojsci gotovo nema, jer su prisilno razvojačeni iz vojske izišli kad su ratne brigade rasformirane, a minoran broj onih što su ostali u kojekakvim pomoćnim formacijama ne može se ni nazvati vojnicima. Dignitet domovinskog rata ne može se čuvati, krijući istinu pod velom tajnosti ratnika koji su slobodu izvojevali. Među braniteljima se čuje, da se nema što objaviti, jer registar ne postoji u onakvoj formi kakvoj ga javnost zamišlja. Pretpostavlja se da je to hrpa nesređenog materijala: spiskova ratnih postrojbi, sudskih rješenja, kojekakvih nesuvislih zabilješki i izjava svjedoka, neformalnih spiskova raznih udruga, zahtjeva i odluka o priznavanju braniteljskog statusa, post festum izmišljenih branitelja i slične nesređene papirologije. U ovakvom stanju registar branitelja, uz najbolju volju vlasti, hrvatska javnost bi mogla imati iduće desetljeće - ako neki objektivni, pedantni povjesničar sve to uspije objektivno sustavizirat'. do tada sramotu i nepravdu morat' će gledat svakodnevno, bilo u liku brigadira Ćire Blaževića, ili drugim poznanicima iz susjedsrva koji oružje nisu ni u šali imali u svojim rukama, pa su ipak nekom magijom stekli braniteljski status i nerazumno visoke činove. Zar nije onda prirodno da branitelj upita sebe i svoju Vladu: Što tek krije registar?
Neke braniteljske udruge na državnoj razini suprostavljaju se objavi registra? Nemoguće je povjerovati da postoji hrvatski branitelj koji zna koje su ovo udruge i tko ih zastupa. Već sama riječ "udruge" ukazuje da je članstvo već davno podjeljeno na tisuču udruga, zatim na one koji su rat gledali na televizoru i one koji su mjesecima ležali na zemlji pod kišom granata, pa je svako odugovlačenje objavljivanja registra dodatno dovodi do sve dubljih podjela. Upravo je Vlada sa svojom upornošću da "ne dijeli branitelje", sve branitelje strpala u isti koš, te tako stvorila najdublje braniteljske podjele. Po vladajućoj političkoj logici i vladinoj sklonosti popuštanju međunarodnim zahtjevima, moglo bi se očekivati da će među hrvatske branitelje uskoro biti inkorporirani i pripadnici četničkih postrojbi, koji su klali i palili po Hrvatskoj. Dali u registru već ima takvih "branitelja", moglo bi se doznati tek nakon njegova objavljivanja. Nepravda boli. BANDA LOPOVSKA ne zna da to boli. Nepravda boli svakog poštenog građanina ovezemlje. Neizdrživo boli branitelje koji su iz rata izišli s teškim ratnim traumama, zbog čega sanjaju horore - krv i noževe. Mnogi su sami sebi skratili muke i ostavili Hrvatsku njima, bandi lopovskoj.
Dva pitanja ostala su bez odgovora:
1. Zbog čega Đakić - ako je opasno objavljivanje tog registra - koristi svaku priliku hrvatskim građanima, te urbis et orbis on-line, istcati svoje ime i braniteljske zasluge? Politički i ratnički panegirici s njegovim imenom zagušili su čitav internetski prostor.
2. Zašto se baš Đakić, koji je utjelovljen u ulozi HDZ-ovskog saborskog zastupnika i istodobno predsjednika HVIDR-e, uvjek i posvuda pojavljuje kao ( alfa i omega ) organizator podrške Vladinu suprostavljanju objave braniteljskog registra?
Da kako, prvo pitanje je retoričko, odgovor trivijalan. Isticanje braniteljskih zasluga njemu nije štetilo već koristilo za politički uspon i sve ostalo.
Za drugo pitanje postoji samo jedan odgovor. Đakićeva udruga je najinteresantnija raznim muljatorima, pa je po prirodi stvari u njoj najveći broj onih koji su ostvarili nezaslužene mirovine i sve ostale povlastice koje donosi status Hrvatskog ratnog vojnog invalida, zbog toga je i normalno da odavde dolazi svaki otpor objavi registra.
Čak ako je ova sumnja hipotetična, to bi bio dovoljan razlog za dati registar na uvid ostalim braniteljima i javnosti. Svaka tajnost još više povećava znatiželju i sumnju u njegovu vjerodostojnost i upravo to doprinosi podjelama u braniteljskoj populaciji.Sumnje rasplamsava i Đakićeva izjava da će objavljivanje dovesti do opasnih podjela, pa se postavlja pitanje, što je to u registru šokantno da bi takve podjele izazvalo. Nema sumnje, istinu ćemo doznati kada već bude kasno za ispravke, kao što je bilo s revizijom pretvorbe.
Rodjače moj američki, nama Hrvatima je već unaprijed razvidno, da naš predsjednik države neće ostvariti ni jedno obećanje zbog kojeg smo mu dali mandat, dok god stranka Jadranske Kosor ima većinu u Vladi i Saboru. Najviše što sada može učiniti za Hrvatsku je strpljivo pozirati sa svojom obitelji fotoreporterima žutog tiska.
Gof bless Croatia !
